home

džemperić- vintage.
naušnice- vintage.

soffi

isprika.

ako ste se pitali zašto na ovom blogu nema baš previše fotografije. evo odgovora.
dakle svi moji fotići su se negdje pogubili ili uništili.
a nisam vam bas htjela zadavati muke radi lose kvalitete kamera na mobitelima.
uglavnom stigao je moj novi fotoaparat. divan krasan. i slijedi jos jako puno fotki. za promjenu.

također trebam vašu pomoć. dakle htjela bih raditi preko ljeta, ali neznam tko prima srednjoškolce na neki takav poslić. uglavnom ako imate ikakve prijedloge ili informacije bila bih vam jako zahavalna. radi se o Rijeci ili Pagu.

soffi.

jutro.

Uđem u bus. Vani naravno kiša. Ipak smo mi u Rijeci. Poskliznem se jer je pod mokar. Gumene čizme sprječavaju moje moguće veliko zbrukanje. Vadim čaj i knjigu. Ne čitam nešto zanimljivo tipa Dnevnici Marie Antonete, nego udžbenik iz kemije. Šofer zakoči. Prolijem čaj malo po kaputu. Oke nije bed, od limuna je pa neće ostat fleka. Pored mene sjedi moja jako draga frendica Marijana. Klepečemo o glupostima. Od sadržaja lektire do ko je skim zabrijo u subotu. U bus ulazi frend Toni. On je jadan sav iskompeksiran jer je jučer učio do 4 pa su mu zjenice veličine jabuka. Pokušavam ga smirit, al mi neide. Nakon 10 minuta pričanja izlazim iz busa. Grad u 7,30 ujutro.

soffi.

:D

samo za riječane

Sunčanje za vrijeme odmora kod Bonavije.
Čekanje basa kod Slavice.
River prije nastave, Ulica kružna nakon.
Stereo vikendom.
Ri-book usred popodneva.
Kont kad god.

soffi.

Pony tail

Evo na blogu CUP OF JO se uvijek mogu nac jako zanimljivi postovi pa tako sam ja nasla i ovaj.
Velika sam ljubiteljica onoga kad samo malo iz na vrhu glave natapirate kosu.
Svaki dan to radim.
Evo jede idejice kako napraviti neuredan rep u stranu.

soffi.;*

sramota

znate oni maleni ducancici koji su toliko neodoljivi

da biste poželjeli da dode terorist i zarobi vas unutra kako nikad ne biste mogli izac.

e da to je ono sto ja rijetko vidam (i teroriste i te ducane).

bilo bi ljepo kad bi ih bilo vise.

al nece.

zato jer su ljudi idioti.

i vise vole trgovacke centre.

backpacks

jedan bi bio dovoljan.
al opet želim ih sve.
najdraži?

soffi. :*

in love

http://www.accessorize.com/all-bags+purses/floral-printed-square-satchel/invt/88963399/?bklist=icat,4,shop,bagshop,bagshopbags

kljuc nije uobičajnost.

Evo jedne od mojih teorija.
Mislim da je ključ dobrog odjevanja, ili mozda osobnog stila, recesija.
Znam da zvuči čudno ali ona nas tjera da razmišljamo dali nam neke stvari trebaju, sto automatski rjesava nered iz naseg zivota i pusta mjesto za kreativnost.

Svima su nam rasprodaje vjerojatno najsvjetliji trenutak godine sto se tice kupovanja.
Ali opet ljudi ocekuju previse. I imaju foru- "pa jeftino je, bar za promjenit". To je glupost. Za dvije stvari koje smo kupili kao "za promjenit" mogli smo kupiti jednu koja ce mozda bit vrh naseg ormara.

Znam da su ljudi užasno ljeni i radije kupuju narezan sir umjesto da potrose 10 kuna manje i sami ga narezu. Shvacam da nemaju vremena. To je sasvim razumno, s obzirom na današnje okolnosti.
Ali ljudi prestaju biti kreativni i maštoviti. To je glupo. Zasto bih kupovala nesto sto mogu i sama napravit. Tiketa mi nece dat emocijonalnu vrijednost predmeta, mozda nece ni stvar koju sam sama napravila. Ali znam iz iskustva da cu bit iznimno zadovoljna jer znam da sam uštedila nesto kunica.

I opet bivamo prisiljeni kopanju po maminom i bakinom ormaru. Ako vam u blizini nije neki buvljak, ucinite to. Nemojte puno ocekivat, ali zajamceno je za cete pronaci barem jednu stvarcicu. Ja sam tako pronasla 11 odjevnih predmeta, rajf, nausnice, broseve, narukvice...za potpuno recesijsku cijenu- 0 kuna.

I zapamtite...ključ nije uobičajnost.

soffi.