U Rijeci se jucer otvorio New Yorker. Mi ga eto nismo imali. Ali smo uspjeli postici razinu potrosnje i materjalizma na kojoj cure pod velikim odmorom trce u NY. Jednostavno cijeli grad bruji o tome vec nekoliko dana. Uopce nisam odusevljena tim ducanom. Prvo udem ja u Ri (robna kuca u kojoj se to sve nalazi) i masa ljudi me zaskoci sa prospektima...Onda dodem u NY i muzika je tolko glasna da nemogu normalno cuti prijateljicu i onda jos masa tih ljudi kupuje, dere se...apsolutni kaos. Nisam se mogla normalno kretat i jos je poceo neki alarm pištat. Vidjela sam jednu ljepu suknjicu i neki đemperici su oke, al nista hvale vrijedno. Sve u svemu, nije bilo apsolutno nikakve potrebe za tim otvorenjem. Jos jedna katastrofa. Magma se navodno zatvara. I to naravno ne onaj dosadni dio onaj sport, UR... nego Topshop, Miss Selfridge i Dorthy Perkins. Sve me to deprimira. I jos ova kisa koja lije cijelo vrijeme. Iskreno, navikla sam vec. Jednom kad me uciteljica pitala sto vise volim kisu ili buru, ja sam rekla kisu. Ona ce meni na to da su osobe koje vole kisu tmurne i u depresiji. Imala sam 9 godina. Al dobro ajmo na nesto ljepse. Imam dvije stvari s kojima prkosim kiši, zelene gumene čizme i kisobran. Starke nosim i po kiši, nevjerujem u ono "promocit ce ti". :*
Nema komentara :
Objavi komentar