kljuc nije uobičajnost.

Evo jedne od mojih teorija.
Mislim da je ključ dobrog odjevanja, ili mozda osobnog stila, recesija.
Znam da zvuči čudno ali ona nas tjera da razmišljamo dali nam neke stvari trebaju, sto automatski rjesava nered iz naseg zivota i pusta mjesto za kreativnost.

Svima su nam rasprodaje vjerojatno najsvjetliji trenutak godine sto se tice kupovanja.
Ali opet ljudi ocekuju previse. I imaju foru- "pa jeftino je, bar za promjenit". To je glupost. Za dvije stvari koje smo kupili kao "za promjenit" mogli smo kupiti jednu koja ce mozda bit vrh naseg ormara.

Znam da su ljudi užasno ljeni i radije kupuju narezan sir umjesto da potrose 10 kuna manje i sami ga narezu. Shvacam da nemaju vremena. To je sasvim razumno, s obzirom na današnje okolnosti.
Ali ljudi prestaju biti kreativni i maštoviti. To je glupo. Zasto bih kupovala nesto sto mogu i sama napravit. Tiketa mi nece dat emocijonalnu vrijednost predmeta, mozda nece ni stvar koju sam sama napravila. Ali znam iz iskustva da cu bit iznimno zadovoljna jer znam da sam uštedila nesto kunica.

I opet bivamo prisiljeni kopanju po maminom i bakinom ormaru. Ako vam u blizini nije neki buvljak, ucinite to. Nemojte puno ocekivat, ali zajamceno je za cete pronaci barem jednu stvarcicu. Ja sam tako pronasla 11 odjevnih predmeta, rajf, nausnice, broseve, narukvice...za potpuno recesijsku cijenu- 0 kuna.

I zapamtite...ključ nije uobičajnost.

soffi.